Uvod

Povijest knjižne opreme u Hrvata mogli bismo podijeliti grubo na tri razdoblja: prvo, vrijeme rukopisne knjige; drugo, od prve naše tiskane knjige do narodnoga preporoda tridesetih godina 19. stoljeća; treće, od narodnoga preporoda do naših dana, a koje,

opet, možemo dijeliti na dva oštro odjelita podrazdoblja: do kraja stoljeća ide prvo, a s novim, 20. stoljećem, ide drugo podrazdoblje. U svakom od ta tri razdoblja,nekad više - nekad manje, prema našim materijalnim mogućnostima, naši su umjetnici opreme knjige ostvarili uzorke i primjerke koji se mogu mjeriti s djelima sretnijih, bogatijih i razvijenih naroda. Posebice bi se to moglo reći za vrijeme preporoda naše knjižne umjetnosti, a koja se s pravom veže uz opus Ljube Babića. Ipak treba reći istinu: daleko smo od toga da nam povijesni putevi kojima je prošla naša knjižna umjetnost budu sasvim rasvijetljeni, objašnjeni i dokumentirani. Za sve istraživače naći će se dovoljno posla!".

Ove su riječi akademika Josipa Bratulića iz eseja Knjižne opreme Ljube Babica odgovor na pitanje odakle poticaj jednom antikvaru za izvedbu izložbe ove vrste. Pronaći u divoti prašine lijepe i izvrsno očuvane primjerke dalo nam je dovoljno posla, kako reče akadmik Bratulić.

Upravo, kako se u svoje doba revolucionarni Ljubo Babić započeo baviti primijenjenom umjetnošću, kada je pojam designa tek poprimao obrise današnjeg značenja, tako

neka ova izložba dadne poticaj na baštinjenje, čuvanje i vrednovanje ovih knjiga koje su po izvrsnosti uz sam bok europskih umjetničkih dostignuća.

"Ljubo Babić jedan je od rijetkih naših umjetnika, posebice umjetnika knjižne umjetnosti, koji su otvorena oka istraživali prošlost, nadahnjivali se suvremenošću i bitno utjecali na

kretanja u umjetničkoj opremi knjige u nas.

(...)

Činjenica je da su u knjižnoj umjetnosti, gdjegod je bila prisutna ruka Ljube Babica, ostvarena rješenja koja idu u sam vrh i hrvatske i južnoslavenske opreme knjiga. Mogu se

mjeriti i sa svjetskim rješenjima i dostignućima. Da je Ljubo Babić kojim slučajem živio u bogatijoj sredini, i rješenja bi bila brojnija, raznovrsnija, cjelovitija. Oko tri stotine ostvarenih knjižnih oprema ipak dovoljno govore o umjetniku koji je knjigu iznad svega volio, i posvetio joj značajan dio svog života i osebujnog talenta. Raskrčio je put kojim su, konačno mogli krenuti drugi." (Josip Bratulić, Mrvice sa zagrebačkog

stola, Matica hrvatska, Zagreb, 1994.)