Narodna čitaonica riječka
Povijest Gradske knjižnice Rijeka započinje davne 1849. godine, osnivanjem Narodne čitaonice riječke. Narodna čitaonica bila je mjesto na kojem su se njegovala kulturna događanja, a bila je poznata i po zabavama i plesovima. U svojim najranijim početcima imala je različita sjedišta, no već 1890. godine seli se na svoju najpoznatiju lokaciju – u zgradu na Korzu u čijem se prizemlju i danas nalazi.
Narodna čitaonica pratila je burnu povijest grada Rijeke. 1919. godine njen prostor je devastiran nakon upada D'Annunzijevih ardita, a Čitaonica je primorana obustaviti svaku djelatnost. Obnavlja ju 1927. godine – na novoj lokaciji i u skučenim uvjetima njezin rad je toliko nenametljiv, da se o njoj u novinama piše kao da je prestala postojati. No ipak djeluje, do 1941. kada je zbog rata svako djelovanje zamrlo.
Nakon Drugog svjetskog rata, Narodnoj čitaonici dodijeljene su prostorije u prizemlju zgrade na Korzu, a ona proširuje svoju bivšu djelatnost i postaje javnom knjižnicom, s čitaonicom.
1953. prostorije na Korzu postaju samo čitaonica kada se knjižnica seli u Barčićevu 8. Djelujući tako na dvije lokacije, Narodna je čitaonica općinska knjižnica za općinu Stari grad. 1960. godine otvoren je i njen dječji odjel – Dječja knjižnica "Beli Kamik".
1962. godine Narodna čitaonica sa svojim odjelima (Čitaonica – Korzo 24, Biblioteka – Barčićeva 8, Dječja knjižnica "Beli Kamik" – Beli kamik bb) nastavlja svoj uspješan rad u sklopu Gradske biblioteke Rijeka.