Crtež po rubovima modernosti

U katalogu od 110 naslovnica datirano je manje od četvrtine. Bez datacija nema komparacija, pa nam predstoji ozbiljan posao tankoćutnog odgonetanja stilskih mijena u kronologiji crtačeva rukopisa. Srećom, imamo posla s građom čija se priroda ne oslanja toliko na umjetničko zrenje autora, koliko na prirodu njegova (s)likovnog sažimanja književnih sadržaja. Utoliko, pristup ilustriranju knjižnih naslovnica Andrije Maurovića možemo staviti na tri težišta: kulturološki, kodni i stilski.

Uvođenjem stripa u hrvatsku kulturu (koliko i potpunom osobnom neprilagođenošću na mainstream), samo je vrsnošću svojih uradaka izborio mjesto u tijesnom prostoru kulture predviđenom za neprilagođene. Samo neke od značajki njegova životnog i autorskog puta betoniraju taj utisak: institucionalna neukrotivost, ideološka prevrtljivost, nepoštivanje formalnih granica kulturnih sadržaja (time i građanske hijerarhije ukusa).

U nedužnom poslu ilustratora naslovnica (poslu rezerviranom za kruh i mlijeko), uz malo truda prepoznajemo sve navedeno, riječju, kulturološki subverzivan stav. Krenimo od posljednjeg, od negiranja hijerarhije ukusa. Silnom količinom (na prvu loptu neuočiva) humora i satire on se izruguje kodovima kiča nehajno ih koristeći, utire put autonomiji dizajna u prostoru literarne 'ozbiljnosti', pa čak i javno zaziva mističnu poputbinu neogotičkog romantizma u prostor rezerviran za realističku mimetičnost književnih u slikane sadržaje.

 

Na pamet mu nije palo provlačiti se kroz iglene uši mimikrije velikih suvremenika, kako bi dao doprinos napretku hrvatskog modernizma. Zadržao se na razini eklektične igre svojih svesmjernih autorskih interesa. Od stripa je uzeo oštru konturu crteža, filmsku dinamičnost kadra, naivnu (popularno čitljivu) deskripciju sadržaja, formulu jasnog odnosa među oprekama (ponajprije u borbi dobra i zla, jačeg i slabijeg...). Od slikarske tradicije uzeo je kodove Babićeva simbolizma i Babićeva, više nego li Hegedušićeva, zemljaštva, već spomenute i kod nas ne toliko razvijene neogotičke dramolesknosti romantizma, dok je od života uzeo nekoliko vedrih kodova s naljepnica za miješanu marmeladu, oku ugodnu bombonjeru ili prve ženske najlon čarape...

Maurović takvim poslom u velikom luku zaobilazi projekt modernističke metafizičnosti oblikovanja, formalno on ostaje pred-moderan, sadržajno on je post-moderan, veliki fakin male provincije koji je značajan vedritelj svoje oblačne suvremenosti, pa čak i pod cijenu ironičnog obrata vlastite sudbine u kojoj njegova redikulozna hrabrost (življenja i stvaranja) rezultira mračnim padom u samozaborav (ništa svoje nije sačuvao). Utoliko, ova zbirka naslova kojima je potpisao likovno oblikovanje naslovnica predstavlja nemali doprinos istraživanju fenomena vizualne kulture u Hrvatskoj sredinom dvadesetog stoljeća.

Nataša Šegota Lah, rujan 2011.

Andrija Maurović: 12 važnih i spomena vrijednih činjenica

  • Rodio se dana 29. ožujka 1901. u malom ribarskom mjestu Muo u Boki Kotorskoj, preminuo je dana 2. rujna 1981. u Zagrebu gdje je proveo čitav radni vijek. 
  • Naobrazbu je stekao u Dubrovniku gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. "Škole" mu nisu išle, ali je brzo zapažen njegov dar za crtanje. 
  • Uzor mu bijahu njegovi zemljaci poput Vlahe Bukovca i Celestina Medovića. 
  • Ustrajavao je u izrazito realističnom načinu prikazivanja. Njegova prvotna težnja štafelajnom slikarstvu ostat će zasjenjena ortačkom vještinom u ilustraciji i karikaturi te virtuoznosti u stripu. 
  • Po savjetu Ive Vojnovića   i preporuci Ivana Meštrovića 1923. godine upisuje Kraljevsku akademiju za umjetnost i obrt u Zagrebu. 
  • Poradi   vrlo   lošeg   materijalnog i financijskog stanja, prisiljen je zaradu steći radeći za razne naručitelje poput novinskih i knjižnih izdavača. 
  • Prema pravilima toga doba studentima nije bilo dozvoljeno raditi tijekom studija, stoga Andrija Maurović nakon prve godine napušta Akademiju i u potpunosti se posvećuje ilustraciji i stripu. 
  • Maurovićeva posebnost u umjetničkom izrazu jest dotada neviđena dinamičnost u kadriranju. Ta neobičnost u kutevima promatranja i kompoziciji proizašla je iz njegove strastvene opčinjenosti filmom. 
  • Najkvalitetnije što je Maurović u svojem ogromnom opusu podario hrvatskoj kulturi jest svakako serija stripova. Poput: Vjerenica mača, Tri mušketira, Podzemna carica, Ljubavnica s Marsa, Crni pas, Pirati s ledenog mora, Zlatarevo zlato, Trojica u mraku, Brod bez kompasa... 
  • Maurovićeva slava strip crtača nepravedno je učinila drugorazrednim sve druge njegove umjetničke uratke poput sjajnih karikatura i plakata, a napose briljantnih ilustracija knjiga. 
  • Ilustrirajući knjige nikad nije dosegnuo kvalitetu izraza kao u stripu, ali je brojnošću oprema knjiga nadomjestio nešto manju kavalitetu u umjetničkom izrazu. Do dana današnjega nitko ne zna koliko je knjiga oslikao. Naime, bio je izuzetno nesklon ikakvom katalogiziranju, popisivanju i arhiviranju. Sakupljanje Maurovićevih ilustracija prava je avantura! 
  • Maurović je neosporno bio jedan od naših najproduktivnijih ilustratora knjiga. Osobito nam je zadovoljstvo predstaviti dio njegova ilustratorskog opusa na ovoj izložbi!

Eto što ti je sudba!

Koliko je Maurović ilustrirao knjiga? Možda dvije stotine, može biti dvijestotine osamdeset ili više. Naime, takav podatak nije nam znan. Iz prostog razloga što nakladnici za koje je crtao poput Kuglija, Preporoda, Tipografije, iz njima znanih razloga naprosto nisu vodili evidenciju o orisima znamenitog crtača, a samom Mauroviću je svako arhiviranje uradaka bilo strano. Dakako, to je bilo u potpunom skladu s njegovim načinom života.

Preostaje nam jedino da kao kolekcionari ili sakupljači nastavimo i dalje sabirati knjige na kojima je Maurović ostavio svoje genijalne plodove srca i uma. Napose vođeni kolekcionarskim uvjerenjem da ćemo jednoga dana zaokružiti njegov knjiški opus.

Kako i pod kojim okolnostima su nastajala pojedina rješenja? Koliko mu je za izradu ilustracija trebalo vremena? Jesu li nastale nakon dugog promišljanja ili su se dogodile u trenu? Sve su to pitanja na koja je danas teško dati pravi odgovor.

No, nekoliko vrijednih detalja oko nastanka pojedinih Maurovićevih knjižnih ilustracija donosi biografija-knjiga "Andrija Maurović : Prorok apokalipse" iz pera Aleksandra Vojinovića, a u izdanju nakladničke kuće "Profil" iz Zagreba.

" ...Za školsku lektiru nije nimalo mario i jedva da je uopće išta pročitao... No, što je u mladosti propustio nadoknadit će naknadno u Zagrebu ponajprije kao ilustrator knjiga čuvene zagrebačke naklade i tiskare Stjepana Kuglija u Ilici 30 i zatim naklade Preporod u Ilici 119. ("Sve što nisam pročitao u gimnaziji morao sam pročitati poslije da bih odabrao što ću naslikati u tim knjigama. Ja sam ilustrirao sve hrvatske pripovjedače. Za veliku maturu, to je živa istina nisam poznavao nijednu od tih knjiga, budući da uopće ništa nisam čitao, ali me život kao odraslog klipana natjerao da pročitam sve te knjige. Eto što ti je sudbina!")..."